Ovo Gogoljevo delo je napisanpo pre mnogo godina ali čak i sada može da nam posluži kao primer kakvi ne treba da budemo, ni kao ljudi ni kao društvo. Neverovatno je to što je slika ruskog društva od pre toliko gopdina ista kao i naše društvo u sadašnjosti. Ovaj veliki pisac je imao moć da pronikne duboko u način razmišljanja i življenja ljudi na vlasti. Njegov cilj, kada je počeo da piše ovo delo, je bio da prikaže kakvi su ljudi koji su bili predstavnici vlasti Nije bitno kolika su njihova ovlašćenja, svi su oni korunpirani. U ovom delu možemo videti da su oni čak imali određenu tarifu koliko su mogli da uzmu mito zavisno od toga na kom su položaju bili, onda možete da zaključite koliko je ta korupcija bila organizovana. Gogolj je napisao ovo delo vodeći se ruskom poslovicom: "Ne treba grditi ogledalo ako je lice ružno". Pri tom se naravno u ovom slučaju misli na ružno lice Rusije i njenog društva. Dok čitamo delo prosto je nemoguće a da se ne osvrnemo i na naše društvo kao i na društvo drugih zemalja. Prosto je društvo o kome govori Gogolj isto kao i naše. Ništa se tu ne menja samo se menjaju akteri a sve ostalo je isto, Gogolj nam u svom delu govori o jednom malom mestu u Rusiji koje je toliko korumpirano da kada čuju da će im doći revizor nastaje opšta pometnja. Delo postaje još zanimljivije kada im u njihovom malom mestu stigne nepoznat čovek za koga misle da je sam revizor...
Na blogu "Sastav iz srpskog jezika" možete pronaći sastave koji najviše odgovaraju vašoj temi. Ukoliko nemate inspiracije napisaćemo sastav za vas.
петак, 21. октобар 2016.
VILIJAM ŠEKSPIR: ROMEO I JULIJA - ANALIZA
ANALIZA: Ovo Šekspirovo delo je jedna od najvećih i najlepših tragedija ikada napisanih. Čak i posle toliko godina se čita sa oduševljenjem. Delo nam govori o dvoje mladih ljuidi Romeu i Juliji koji su gaili jedno prema drugome ljubav takvih razmera da se više nikada posle njih takva nije ponovila. Romeo je pre nego je sreo Juliju bio zaljubljen u Rozalindu ali ta ljubav nije bila uzvraćena. Kada je upoznao Juliju njegov život više nije bio isti kao ni njen. Njih dvoje su potomci dveju porodica koje godinama žive u mržnji i njihova ljubav je osuđena na propast već od samog početka. Dvoje mladih su mislili da je jačina njihove ljubavi dovoljna da otopi led sa srca njihovih roditelja, na njihovu nesreću nije bila. Njih dvoje su se tajno venčali uz pomoć starog monaha. Julijin rođak je ubio Romeovog najboljeg prijatelja, a Romeo zatim ubio njega kako bi ga osvetio. Nakon tih nemilih događaja Romeo je proteran te Julija ostaje sama i slomljena od tuge. Videvši kako ona pati i tuguje njeni roditelji su odlučili da je udaju ni ne sluteći da je ona već udata i da pati za svojim mužem. Znajući da je udata i da ne može ponovo da sklopi brak,stari monah je odlučio da im pomogne tako što će da iscenira njenu smrt i da obavesti Romea da dođe tajno po nju i da zajedno pobegnu. Zla sudbina je imala druge planove za njih. Romeo je za njenu smrt saznao pre nego je dobio monahovu poruku te on dolazi do svoje drage i kraj njenog odra sebi oduzima život. Kada se Jujlija probudila i videla mrtvog Romea odlučuje da u smrt odu zajedno.Te si i ona oduzima život.Kada već njihova ljubav nije bila moguća na ovom svetu možda će biti moguća bar na drugom. Nakon što se desila ova tragedija njihovi roditelji su shvatili gde su pogrešili ali je već bilo kasno da isprave bilo šta. Zarad pomirenja njihovih porodica plaćena je prevelika cena...
ROMEO I JULIJA, Biblioteka Vedri duh |
ROMANTIZAM U SRPSKOJ KNJIŽEVNOSTI
Romantzam kao pravac je nastao u devetnaestom veku. Ono što karakteriše romantizam to težnja za slobodom i za slobodom izražavanja. Neko ko je najzaslužniji za to što se u našoj zemlji razvio romantizam je Vuk Krađžić. Njegov put je bio veoma trnovit. Jednog trenutka je bio potpuno sam sa svojom idejom.
Ubrzo su se oko njega sakupili viđeni pisci tog doba kao što su: Laza Kostić, Branko Radičević, Jovan Jovanović Zmaj, Đura Jakšić. Zahvaljujući njima naša kniževnost je napredovala i kod nas je stigao romanrizam kao pravac u književnosti. Vuk Karađžić je težio tome da se afirmiše naš narodni jezik u pisanju. Mladi pisci su bili istog mišljenja kao i Vuk i konačnio je došlo do nacionalnog buđenja i kulturnog preporoda u našoj zemlji. Rad mladih pisaca koji su se okupljali oko Vuka, naišao je na odobravanje svetskih pisaca poput Getea. To im je dalo vetar u leđa da nastave u tom pravcu. Nihovo pisanje je svrstano u naivnu književnost, pisali su narodnim jeziku i time se približila književnost narodu. Međutim tadašnja vlast u našoj zemlji sumnjičavo je gledala na rad naših pisaca pa i na samog Vuka...
Sastav možete naručiti u celosti na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.
четвртак, 31. март 2016.
CEO SVET JE PROKLETA AVLIJA
Svako ko je pročitao delo
Ive Andrića ne može a da se ne zapita u kakvom svetu mi živimo? To isto sam se i ja zapitala/o.Nakon što sam pročitala delo kao da su mi se oči nekako
otvorile.
Po prvi put sam videla stvari na koje
nikada nisam ni obraćala pažnju, videla sam svet onako ogoljen bez ružičastih
naočara. Na moju žalost taj svet mi se nije dopao. Shvatila sam da i mi živimo u jednoj prokletoj avliji
kao što je i stari fra Petar. Ne samo mi već ceo svet. Sve ono što se dešava u
našoj zemlji i u svetu sve nas navodi na to da zaključimo da je i u našoj
prokletoj avliji vrlo slično kao i u Andrićevoj. Njegovi su likovi svi imali
neku muku i nevolju baš kao i mi u našem svetu i svako je na ovaj ili onaj
način bio kriv za nešto, čak i zbog neke sitne misli ili dela koje su
počinili. Što bi Karađoz rekao: "Svi su krivi makar i u snu". Neko svoju krivicu
priznaje neko ni samom sebi ne želi da prizna. U Andrićevoj avliji se govori o
društvu čiji se temelji ljuljaju i u tom haosu i rasulu iz straha da ne izgube
vlast hapse i krive i nedužne. Ništa nije ni u današnjem svetu bolje. Svi se
trude da ostanu na vlasti što duže i grade svoj život preko tuđih leđa .U svetu
,toj prokletoj avliji niko ne preza ni od čega. U zatvorima su čak i nedužni
ljudi a lopovi i kriminalci su na slobodi žive svoje živote punim
plućima.Moralne vredosti celokupnog društva u celom svetu su poremećene. Sudi
se nedužnima a sude im upravo krivci. Sve se nekako istumbalo naglavačke baš kao
i Andrićevoj avliji. Čudno je kako godine prolaze a te avlije nekako uvek
ostaju u ljutskom društvu. Mi smo u jednoj takvoj u nekoj manjoj varijanti a
svet u jednoj ogromnoj. Nekako kao da
imamo mnogo manjih avlija u jednoj ogromnoj svetskoj. Oko nas se dešavaju vrlo
ružne stvari nevinim ljudima koji nisu zaslužili tako strašne sudbine baš kao
ni fra Petar ali tu ljudi oni nedužni i nejaki kao da ništa ne mogu da promene
niti da utiču na to što im se dešava. Ljudi se bore koliko mogu protiv nepravde
i zuluma ali borba je kratkog daha jer "avlija potčinjava čoveka vremenom i on
počinje da se gubi". Da bi lakše mogli da shvatimo situaciju u našoj avliji ili
bolje rečeno svetskoj jer sve je postalo isto svuda,najlakše možete da
razumete ako prošitate sledeće rečenice: "Ako hoćeš da znaš kakva je neka
država i njena uprava, i kakva im je budućnost, gledaj samo da saznaš koliko u
toj zemlji ima čestitih i nevinih ljudi po zatvorima, a koliko zlikovaca i prestupnika
na slobodi"...
knjizara-sigma.rs |
Sastav možete naručiti u celosti na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.
четвртак, 17. децембар 2015.
LJUBAV KAO VEČITA INSPIRACIJA PESNIKA
Još od
davnina ljubav je prisutna u književnim delima. Tu su i prve pesme u prošlosti
govorile o raznim ratovima ali i o ljudima koji su patili zbog ljubavi.
Ne moramo da
idemo toliko daleko vekovima u prošlost dovoljno je da se podsetimo dela koja
se i dan danas čitaju a koja odišu ljubavlju. Bilo da je obostrana ili je neuzvraćena ona je uvek tema književnih
dela. Osvrnućemo se na dela koja su nam poznata poput Petrarkinog, Kanconijera. To je poznato delo koje govori o ljubavi Petrarke prema Lauri, udatoj ženi koju je prvi put video u
crkvi u Avinjonu. Naravno ta ljubav nije uzvraćena ali njega to ne sprečava da
piše o njoj na poseban, uzvišen način kao o božanstvu koje je bez mane prosto
savršena. Piše za njenog života pa čak i posle njene smrti. Međutim njegov način
pisanja je toliko uzdiže da su mnogi
koji su proučavali njegova dela tvrdili da ta žena nije postojala ,samo zato
što je o njoj pisao sa obožavanjem kao
da je ona neko božanstvo. Ne možemo pisati o ljubavi u književnim delima a da
ne spomenemo Šekspirovo delo "Romeo i Julija". Ovo delo govori o ljubavi koja
se tragično završila i mnogi književnici smatraju da je njihova ljubav bila
najveća ljubav u svetskoj književnosti o kojoj se pisalo. Šekspir nam je u svom
delu pisao o ljubavi koja je bila toliko
jaka da ih je oboje odvela u smrt. Što se naših domaćih pisaca tiče moramo
spomenuti pesmu "Očiju tvojih da nije", koju je napiso Vasko Popa. On nam o
ljubavi piše na jedan poseban način,govori nam da je ljubav osećanje koje može
da promeni svet. Ako smo voljeni i volimo svet vidimo na sasvim drugačiji način, vidimo sve oko sebe obojeno duginim
bojama.Tada i sunce može jače da sija i nebo ima drugačiju boju nego obično. Nažalost ta ista ljubav koja nije uzvraćena svet nam boji u tužne sive boje i život gubi smisao. Motiv ljubavi pisci koriste svako na svoj način. Uzmimo za
primer Jovana Jovanovića Zmaja koji piše o ljubavi na sebi svojstven
način. Đulići su ispunjeni ljubavlju, toliko jakom da u stihovima osećamo
nevericu dali se ta ljubav toliko jaka i velika stvarno dešava njemu ili je to
samo san i varka. Pisac o svojoj ljubavi govori sa velikom nežnošću i emocijama
koje su zapravo emocije koje je i sam doživeo, više je pisao autobiografski.Tokom čitanja raznih dela vidimo da pisci uvek koriste u svojim delima motiv
ljubavi bilo da je to ljubav između mušarca i žene ili ljubav prema deci, braći
ili prijateljima.
Kakva
god da je ljubav u pitanju ona je ne presušni izvor inspiracije kako naših tako i svetski. Jer ljubav je najlepše osećanje koje je
ikad živo biće iskusilo.
Пријавите се на:
Постови (Atom)