Ovo su
reči koje je Mitke izgovorio Koštani trenutku kada su došli prosci da je vode.
Sa ovom rečenicom joj je stavio do znjanja da se njena sudbina ne razlikuje od
sudbine drugih ljudi jer se i on osećao kao tragičar u svojoj koži. Ni on nije
bio zadovoljan svojim životom i svojom sudbinom pa je smatrao da je jedino
rešenje da nemo prihvatiš svoj život takvim kakvim je, jer ne možeš ništa da
promeniš. On je bio ubeđen da niko nije zadovoljan svojim životom da ne postoje
srećni i zadovoljni ljudi vodio se po tome da su ljudi rođeni samo za tugu i za muku. Negde to i nije bilo
daleko od istine jer je period o kome se piše zapravo i bio veoma težak za život. Takođe je društvo u tom periodu bilo patrijarhalnog vaspitanja i niko nije
mogao da odluči o sklapanju braka samostalno već su to činili za mlade ljude
njihovi roditelji. Što je i podrazumevlo da je bilo mnogo neostvarenih ljubavi
i mnogo patnj. Tada su se brakovi sklapali i na osnovu statusa u društvu i
društvenih slojeva kome su pripadali. Ti slojevi su se retko mešali među sobom. Surovost tog društva je osetila i sama Koštana jer je baš zbog tih društvenih
slojeva morala da se odrekne svoje ljubavi i svog dragog i ako joj je on
uzvraćao ljubav. Ona je bila svesna da je njegov društveni sloj nikada ne bi
prihvatio, ona bi večito bila uljez među
njima pa bi možda sa vremenom i njegova
lkjubav prema njoj nestala....
Sastav možete naručiti u celosti na: 0691641999 , uplatom 700din PostNetom.